Ibro Mangafić: Feridu nisam halalio što me je napustio, sa Šemsom sam išao na sastanak

I danas, iako je i zvanično penzioner, estradni mag Ibro Mangafić napiše poneku pjesmu. Posljednje što je napisao je poklon supruzi Senadi za njen rođendan. Kad je pročita, priznaje nam, stisne mu se u grlu… No, još je niko nije otpjevao. A hoće li, ne zna ni on sam.

Jer, estrada više nije što je nekada bila. Orkestri ne postoje, kafane također. U njegovo vrijeme je, kaže, orkestar bio ljepše obučen od samih gostiju. Bili su uniformisani, od čarapa, odijela, karavate a sada izlaze u poderanim hlačama i ko će ih, kao takve cijeniti, pita se on? Većina onih koje je “stvorio” danas se ne jave, a kamoli zatraže koji savjet jer, kako reče, danas je neko novo vrijeme kada ni dijete ne traži od majke savjet.

Dobri duh

Ipak ste sebe najviše “dali” Feridu i Ameli?

– Feridu sam radio prije 35 godina. On je ekstra pjevač, ali imao je svojih pet minuta kada smo radili zajedno. “Dijana”, “Tvoje oči plave”, “Izađi mala”… su postale evergrini. Tada u to vrijeme bio je u top pet ex. Yu scene. Svi na stranu, ali Mrvica, Ferid i Amela su mi nešto posebno. Kada je Ferid zaradio prvu platu otišli smo da kupimo odijelo po mom ukusu. A kako je počeo. Ni danas mi nije jasno zašto sam ga pustio u kafani da zapjeva. Pitao me može li i ja mu odobrih. Maestralno jue otpjevao “Lijepi dani mog djetinjstva” i dobio takav aplauz koji ja nikada nisam čuo. E onda je nosao i instrumente, davao sam mu bakšiš nisam mogao platu u početku. A Amela se, s druge strane, zadovoljava tim da je u zlatnoj sredini, a kada se ona pojavila, pojavila se Dragana i Bekuta. Sve tri su mrak pjevale a da je ona htjela mogla je da bude kao i oni. Njoj je i ovako super, svi znaju ko je a nije trebalo biti razlike između nje i Ane.

Je li postojao u to vrijeme rivalitet između Vas i Nazifa Gljive?

– Naravno. Znamo se još od djetinjstva kada je došao da nudi tekstove. Od samog starta se umiješao kod Halida Nećko Esadović je pravio melodije a on je pisao tekstove. Halida je narod od samog početka volio. Ima boljih pjevača koliko hoćeš ali od prve ploče zajedno sa Feridom i Muslimovićem imao je zlatne ploče. Bešlić je ima drugačiji stil pjevanja. Sjedio je s rajom i godinama je nabrao publiku družeći se s njima i to je nešto neobjašnjivo. On je jedan dobri duh. Zaključak je da bi uspio moraš biti dobar insan i imati dobre pjesme. Pjesma je temelj, a pjevač je samo izvođač radova.

Bešlić se družio s rajom, a šta je sa Muslimovićem?

– Muslimović je drugi tip pjevača. Imao je jače turneje u ono vrijeme kada su on i Brena sarađivali sa Rakom Đokićem.  Kod Muslimovića na nastupima je bilo 90 posto žena. Ovdje su napravili bojkot prema njemu u Sarajevu, ne znam iz kojeg razloga. Isto kao i prema Šerifu koji nije tipa Bešlića da se druži sa rajom, a pjeva fenomenalno. Nije loš kao čovjek. Sjećam se da je i na početku pravio te greškice. On je prvi otpjevao “Đulzulejhu” uz Damjana Babića, pa potom mu je Menso Mrehić pravio pjesme. Raja poludila tada za njim. Onda mu ja napravim “Mi se tada rastajemo draga” i samo mjesec dana nakon što je bio u prodaji, on ode kod Novice Uroševića i snima “Vjenčanicu bijelu”. Tako se ogriješio prema svojim prijateljima koji su mu pomogli. Pjesma nije mogla ni da se zavrti a on je već prešao kod drugog.

Niste nikada radili sa Džinovićem, Šemsom i Enesom…

– Nisam sa Harisom, ali smo odrasli zajedno. Trebao je svirati sa mnom, ali je uletio Ljubo Kešelj. Odmalena je bio ters, a veliki je pjevač. I Šemsu znam kad je počinjala, sve sam ih ja dočekao. Ona je jedna fina raja, uspjela je a iako narušenog zdravlja, dobro se bori. Njen prvi muž Izo je moj prijatelj i vodio me je jedne prilike s njom na sastanak. Tada sam je i upoznao.

Zamjerate li pjevačima koji su vaše pjesme pjevali na ekavici?

– Ne, uopšte. Svako pjeva kako mu godi. Evo, recimo, Neda je veliki borac, pametna i njoj zamjeraju na toj ekavici. Teško je rasplesti to kolo. U Beogradu ko je živio morao je da igra kako Cecin muž diktira. Kada je bila svadba izmišljali su tezge, ali hajd stisni pa otiđi i me zapjevaj. Šemsa, Mile i Šerif nisu morali pjevati na ekavici. Mogli su reći da ne žele da pjevaju. Ali, nisu svi kao Čola, on je jedan od rijetkih koji je shvatio u perspektivi šta to znači. Jedino je Šaban, ali samo zbog melodije, otpjevao na ijekavici “Lijepi dani mog djetinjstva”. Buco Jovanović mu je rekao da mu bolje leži da tako otpjeva. Čola je najbolji primjer dosljednosti stava, zato ga svi vole i dobrodošao je bilo gdje.

 Je li vam se iko ikada zamjerio da ste bili ljuti na nekog?

– Nekih velikih nije bilo za ovih 49 godina. Zamjerio sam jedino Feridu što je mjenjao tim koji dobija. To nije trebao raditi nikada jer je bio veliko otkriće, prava zvijezda. Istina, da bi uspio morao si ići u Beograd, tako je i danas. Nije Brena slučajno promijenila ime, pa Silvana i Lepa Lukić su ratovali ova nacionalna pjevačica, a ova se pojavljuje iz Bosne i zove se Zilha.

Koliko su Vam pjevači zahvalni?

– U početku su svi, a kasnije… Puno je onoga što sam učinio za druge, ali to ne valja pričati. Lijepo je kada te se neko sjeti pa uputi lijepu riječ. Osmana Hadžića sam ja stvorio, vodio ga u Njemačku da zaradi iz Cazina još prije rata pa je tada snimio pjesmu “Lažu oči zelene” koja mu je bila prva ploča. Muslimović je dao najlukaviju izjavu da je najteže bilo snimiti prvu ploču, a poslije je sve išlo lakše. Ćazim Čolaković je stvarno neko koga volim, mada od silnih udesa nije ni nalik na onog starog Ćazima. Imao sam dobru pjesmu 1979. za Ilidžu i htio je dati njemu, no usprotivio se Omer Pobrić koji je i autor hita “Zašto me ostavljaš ti” koji neće da čuje za mene. Ćazim ga je, sjećam se, molio i kumio ali on nije dao da se ja umiješam. Osjetio je da u meni ima nešto, pa se bojao da mu ga ne preotmem.

Zovu li Vas u žirije ovih silnih takmičenja?

– Imao sam neki poziv prije pet-šest godina za Vogošćanski festival. To nije više muzika, to su kriminalci, mogu samo misliti šta preživljavaju ljudi ako neko nekog izbaci, kakve su to poruke na društvenim mrežama. Karleuša se pošteno isprovaljivala, a ja joj do nedavno kapu skidao. Ne mogu da se načudim, sve iz svojih interesa. Pogubila je kompas sama u svojoj glavi i daje glupe komentare. Ona je bila ekipa sa Zoricom i Snežanom. Kada neko ocjenjuje pjevača, a on sam ne zna pjevati. Svašta! Sjećam se ja i Cecinih početaka. Pjevala je sa mnom na jednom koncertu u Zetri “Cvetak zanovetak”, toj raji znam mentalni sklop. Pa Snežana Đurišić je sa devet godina snimila album s harmonikašem Đokićem.

 Je li se, po Vama, rodio neki vrhunski pjevač koji može parirati i onim starim?

– Adil je sada najbolji! Kunem se da se nije rodio bolji pjevač u zadnjih 50 godina u ovom maniru u kojem on pjeva. Nije za sevdalinke, ali je moderni nastavak Muharema Serbezovskog. Tako talentiran momak, tačan kad pjeva ko doksa, bez falša, može izvesti triler kakav hoće. Čak ni Matiće ne bih stavio u rang s njim. Kod njega nema fule. A ovo što su mu napakovali jer je udario ženu, pa dajte budimo realni, pa nije je ubio. Momak je fakultetski obrazovan i u svakom braku se dešavaju neke prepirke, a novinari su napravili maltene samo što je živa. Pa šta i da su se u huji pošamarali? I pored tolike medijske hajke, isplivao je. I Marija Šerifović mi je vrh, a i ne bila s obzirom da su joj svi u porodici muzikalni. Ona ne može biti drugačija, takvu ju je Bog dao. Znate kakva su naša raja, uvijek nađu neku zamjerku pa bar na izgled. Ona je jarančina teška. Super pjeva i Eldin Huseinbegović, pa Adnan Jakupović je odličan i stabilan. Ne imitira Harisa, takva mu je prirodna boja glasa.

 Razbijam čaše

 Uz koju pjesmu Vi razbijate čaše?

– Nedavno sam je razbio uz emisiju “Nikad nije kasno”. Nisam mogao više izdržati. Žena od 75 godina kako je otpjevala, evo sada se ježim kad pomislim. Znam da je Remza iz Bosne ali ju je uslovio muž da batali pjesmu, a on će boks i tako je taj talenat protraćen. To je fantazija nemaju ploče, nisu poznati ali su najbolji. Ko je ovu emisiju osmislio alal mu vjera. Volim “Oj jeseni tugo moja”, a od rata “Nisam te se nagledao”. Autor te pjesme Rade Vučković je alkoholičar i zamisli pobjegne od svog mozga i napiše “ja nikad u život pijanac nisam bio”…

 Gljivi narod sve oprašta

– Nikada nisam nikog napadao, onako glasno poput Gljive. Ali, on je takav prirodno i raja ga voli. Napadne Halida, napravi od njega konja i opet nikom ništa. Pa Šerifu svašta nagovori, al raja je uz njega. Volim ga i ja ma šta da kaže. Ali, bogami neko drugi to da izjavi prebili bi ga, no njemu raja sve oprašta.
Izvor :
(www.expressmag.ba)