ISPOVEST BOSANKE: ‘NEMOJTE OBJAVITI MOJE IME. SVEKAR MI JE DOLAZIO U KREVET DOK JE MUŽ NA PUTU’
“Jedva sam čekala da padne noć…”
“Jedva sam čekala da padne noć i da se pojavi moj novi ljubavnik. Sa sladostrašću sam se prepuštala njegovim rukama. Dolazio bi u jedan sat poslije ponoći, i to tek nakon što bih ugasila svjetlo…”
Ni kao dijete, a ni kao odrasla, kasnije i udana žena, nisam voljela spavati sama u krevetu. Stoga su mi teško padala suprugova odsustvovanja. Mrzila sam njegova poslovna putovanja i činjenicu da me tako često ostavlja samu i to još u prvoj godini braka. Valjda je taj strah koji me pratio još iz djetinjstva kada sam mislila da će me napasti čudovište iz ormara, i privukao čudovište koje je došlo u liku mog svekra – započinje svoju ispovijest Bišćanka L.A. (28), piše magazin “Aura”.Jedne noći, ispričat će ova žena, koja je insistirala na anonimnosti, probudio ju je nečiji dodir na ruci. Prenula se iz sna, i onako, u bunilu, nerasanjena, ukočila od straha kad je pokraj sebe ugledala svekra…
– Suprug je tog jutra otputovao u Šibenik na jedan kraći seminar. U onom šoku, sva zbunjena, kad ugledah svekra kako mi nag prilazi, ukočih se i ne umjedoh da reagujem ispravno. Glas mi se oduzeo. Ni vrisak da pustim. Ništa. Kao da mi je neko opio mozak. Detalja se ne sjećam. Sutradan, probudivši se, u sobi nisam vidjela nikakve tragove. Mišljah, sve san je. I svekar se normalno ponašao, kao i dotad. Ubrzo je i suprug stigao, pa sve pripisah snu, prljavoj mašti – prisjeća se.
No, 14 dana kasnije, ostavši opet sama, ova žena je proživjela isto.
– Ovog puta, muž je otputovao na sedmodnevni seminar u Španiju. A svekar je dolazio svake noći. Definitivno to nije bio san. Začudo, više me nije bilo strah mraka. Nije mi više bio mrzak, ni čudovište. Jedva sam čekala da padne noć i da se pojavi moj novi ljubavnik. Sa sladostrašću sam se prepuštala njegovim rukama. Dolazio bi u jedan sat poslije ponoći, i to tek nakon što bih ugasila svjetlo.
– Vjerujem kako će mnogi reći da sam luda, da je to nemoguće, ali ja sam svjedok tih događaja. Bila sam sretna, nasmijana… Nismo pričali nikad, a on bi brzo nestajao nakon ljubavnih igrarija. Pomislila sam da se skriva od supruge, moje svekrve. Istovremeno, muž mi je postao odbojan. Mrzila sam njegovu prisutnost. Jedva sam čekala da ode na kakav put, no, uslijedio je jedan “sušni” period kad je non-stop bio kući…
– A ja se unervozila. Čekala sam da muž zaspi, zahrče, i čekala svekra da dođe. Uzalud. Tada sam odlučila staviti karte na stol. Za jednom jutarnjom kafom, vidjevši kako pomaže svekrvi oko doručka, ubode me žalac ljubomore. Spočitah mu naše vatrene noći, a on pocveni, zbuni se. Sav se u čudu nađe, sve negira. U naletu nekog ludila, ja sve izlanuh. Kad to ču moj muž, nasrnu na oca. Davio ga je golim rukama, a mene zajedno sa majkom, a mojom svekrvom, krenu vrijeđati. Sipaju strašne pogrde, a meni svejedno.
– U roku od sat vremena, bila sam izbačena iz njihove kuće. Sama na ulici, bez igdje ikoga. Nadala sam se da će svekar krenuti za mnom, ali, to se nije desilo.
Narednih je mjeseci naša sagovornica bila izložena osudi svoje porodice, zgražavanju rodbine i neviđenoj suprugovoj torturi koji je zahtijevao razvod po hitnom postupku, tražeći objašnjenje za njene bezočne laži.